Kultura bubanja – zašto sistem guši mišljenje? Izvor: https://www.pexels.com/

Kultura bubanja – zašto sistem guši mišljenje?

Skoro svaki student zna onu dobro poznatu sliku: desetine stranica koje treba naučiti „od korica do korica“, bez pitanja, bez dubljeg razmišljanja. Naš obrazovni sistem i dalje se u velikoj mjeri oslanja na reprodukciju činjenica – što više zapamtiš i ponoviš, to bolju ocjenu dobiješ. Ali postavlja se pitanje: čemu takvo znanje služi sutra?

Umjesto da studenti budu podstaknuti da analiziraju, dovode u pitanje i grade sopstvene argumente, oni su često prisiljeni da uče definicije i datuma napamet.

Posebno je bolna činjenica što upravo na onim fakultetima gdje je praktično znanje najpotrebnije – u medicini, pedagogiji, inženjerstvu ili informatici – ono nažalost često izostaje. Istraživanja u regionu pokazuju da više od 70% studenata smatra da se na fakultetima nedovoljno cijeni kritičko mišljenje, a čak 60% priznaje da „zaboravi“ većinu gradiva nekoliko dana nakon polaganja ispita. Ovaj model ne samo da ubija motivaciju, već stvara osjećaj da je fakultet gubljenje vremena.

Mladi ljudi, umjesto da izađu sa fakulteta osposobljeni za rješavanje konkretnih problema, često se susreću sa spoznajom da ih je sistem naučio da reprodukuju, ali ne i da stvaraju. Njihova znanja ostaju na nivou prepoznavanja, reprodukcije i prisjećanja umjesto operativnog i stvaralačkog nivoa.

Problem je dublji od samih ispita – to je pitanje kulture obrazovanja.

Ako se profesori drže starih šema, ako nastavni planovi ostaju nepromijenjeni decenijama, kako očekivati da studenti budu inovativni i kritički nastrojeni? Promjena je moguća. Potrebno je više seminara, debata, praktičnih projekata i zadataka koji podstiču na razmišljanje i kreativnost. Potrebno je više profesora koji vide studenta kao ravnopravnog učesnika u procesu učenja, a ne kao puki broj u indeksu. Jer ako nastavimo da mjerimo znanje isključivo po tome ko može najbolje da ponovi definiciju, onda ne stvaramo buduće stručnjake – već memorisane „arhive“ koje brzo zaboravljaju ono što su na silu naučile. A društvu nisu potrebni oni koji znaju napamet, već oni koji znaju misliti.