SKRIVENI DRAGULJ NAŠE PRIRODE: Zaboravljena supernamirnica krije pravo bogatstvo ukusa i zdravlja Izvor: Novina

SKRIVENI DRAGULJ NAŠE PRIRODE: Zaboravljena supernamirnica krije pravo bogatstvo ukusa i zdravlja

Ova voćka, u narodu poznata i kao džanarika ili divlja šljiva, možda je ostala u sjenci svoje popularnije rođake šljive, ali po svojim svojstvima zaslužuje čisto zlato. Rasprostranjena širom naših krajeva, a naročito u Vojvodini, ona predstavlja izuzetno otporno voće koje rađa i u najtežim uslovima. Iako je mnogi danas smatraju običnim i usputnim plodom, ovaj skriveni dragulj prirode ponovo se otkriva kao pravo tajno oružje za zdravlje i vrhunski gastronomski užitak.

Dok je u narodnoj medicini od davnina bila cijenjena zbog svojih ljekovitih svojstava, moderna istraživanja samo potvrđuju ono što su naši stari znali. Ova voćka je bukvalno superhrana jer predstavlja pravi vitaminski koktel prepun vitamina A, B i C, kao i minerala poput fosfora i magnezijuma. Pored toga, bogata je pektinom, celulozom, organskim kiselinama i etarskim uljima koja blagotvorno djeluju na varenje i imunitet, služeći kao odličan prirodni čistač organizma.

U kuhinji je nevjerovatno zahvalna za obradu. Od nje možete napraviti gotovo sve – fantastične džemove specifičnog kiselkasto-slatkog ukusa, osvježavajuće sirupe, pa čak i aromatičnu rakiju koja nosi prepoznatljiv miris divljeg voća. Ako želite da sačuvate ove blagodeti prirode u tegli i flaši, možete iskoristiti tradicionalne i provjerene recepte.

Za pripremu domaćeg džema potrebno je na tri kilograma očišćenog voća dodati dvjesto grama šećera i jedan vanilin šećer. Smjesa se ostavi da prenoći kako bi voće pustilo sok, a šećer se potpuno otopio. Sutradan se stavlja na ringlu i kuva uz povremeno miješanje do željene gustine, a zatim se vruć džem sipa u sterilizovane, tople tegle i čvrsto zatvori poklopcem.

Postupak za pravljenje domaćeg sirupa traje za nijansu duže, ali pruža vrhunsko osvježenje. Na količinu od četiri kilograma očišćenog voća sipa se pet decilitara vode i dva limuntusa, pa se sve zajedno prokuva. Smjesa se dobro procijedi kroz cjediljku ili đevđir, a zatim se u dobijenu tečnost doda još pet litara vode i kilogram šećera, te se prokuva još jednom. Nakon ponovnog cijeđenja, vreo sok se sipa u staklene flaše koje se odmah zamotaju u ćebad ili stare kapute i ostave tako dok se potpuno ne ohlade. Prilikom služenja, ovaj gusti sok se razblažuje sa vodom u razmjeri pola-pola, a najbolje prija kada je dobro rashlađen.