Uloga Hezbolaha i Islamske revolucionarne garde u građanskom ratu u BiH

• Svijet
• 01. Mart 2026
• 01:22

Ratna uloga Hezbolaha u BiH: Obučavali smo Bošnjake i ratovali protiv srpskih formacija.

Nakon što je na ratištu u Siriji poginuo Ali Fajadi, poznat i kao hadži Ala Bosna, prvi čovjek Hezbolaha šeik Nasralah prvi je otkrio kako je ta militantna organizacija učestvovala u ratu u BiH, i to na poziv Alije Izetbegovića.

​"Da, ratovali smo u Bosni i Hercegovini, i to isključivo kako bismo pomogli tamošnjim muslimanima koje su svakodnevno ubijali. Hezbolah stalno optužuju za sektaštvo, pa evo mog pitanja: 'Jesu li muslimani Bosne i Hercegovine bili šiiti pa da im se pomaže?'"

​Generalni sekretar Hezbolaha to je priznanje izrekao na komemoraciji visokom oficiru Hezbolaha Aliju Fajadiju, poznatome i kao hadži Ala Bosna. On je poginuo u borbama pokraj najvećeg sirijskog grada Alepa. Nadimak Ala Bosna dobio je tokom učestvovanja u vojnim operacijama na teritoriji BiH, o čemu je vođa Hezbolaha prvi put javno progovorio.

​Pritom je kazao kako su borci Hezbolaha u BiH stigli na poziv Alije Izetbegovića. Njegovo priznanje otvorilo je Pandorinu kutiju, a libanski mediji su krenuli u potragu za dokumentima koji bi potkrijepili izjave o tajnim operacijama koje su borci Hezbolaha, zajedno s pripadnicima Iranske revolucionarne garde, provodili od 1992. do 1995. godine.

​Libanske dnevne novine Al-Akbar objavile su članak, pozivajući se na tajne dokumente, o tome kako je sve počelo 5. novembra 1992. kada je šeik Nasralah sazvao sastanak najviših članova Hezbolaha i najavio odlazak njihovih boraca u rat protiv srpske vojske u BiH.

​"Braćo moja, idemo u Bosnu i Hercegovinu. Jednostavno, više ne možemo samo stajati i gledati kako srpski agresor ubija nedužne muslimane u BiH zbog vjere", izgovorio je tada generalni sekretar Hezbolaha te naredio zapovjedniku vojnog krila Hezbolaha da pripremi grupu najiskusnijih boraca za odlazak na balkansko ratište.

​"Učestvovaćemo tamo uz Iransku revolucionarnu gardu koja na terenu već pomaže Armiji BiH", naglasio je Nasralah.

​Zbog toga je Alija Izetbegović 1992. otputovao u Iran i dogovorio s iranskim funkcionerima naoružavanje i obučavanje bosanskih muslimana. Odmah nakon povratka Izetbegovića u Sarajevo počeli su u BiH stizati borci Iranske revolucionarne garde i libanskog Hezbolaha.

Iranci su poslali 50-ak vojnih savjetnika i stručnjaka za obuku, ali i 400 pripadnika Iranske revolucionarne garde, što su tada potvrdile i američke obavještajne službe, dok je Hezbolah u BiH imao 80-ak svojih boraca.

​Budući da je Hezbolah imao iskustvo u gerilskim ratovima s Izraelcima, prepušteno im je obučavanje Armije BiH u novootvorenim kampovima za obuku u Kaknju, Visokom, Igmanu, Travniku, Zenici i u Fojnici. Takođe, vodili su i specijalne operacije protiv srpskih snaga tokom kojih je, u borbama na području Igmana, 13. septembra 1994. život izgubio visoki oficir Hezbolaha Ramiz Mehdi (koji je inače završio studije mašinstva u Beogradu).

​Glavni iranski ljudi koji su učestvovali u operaciji pomaganja bosanskih muslimana, pored Kasema Sulejmanija, su veliki ajatolah Mohamed Ebrahim Džanati, brigadni general u IRCG Mohamed Reza Nakdi, te zapovjednik brigade Said Gasemi.

​Analizirajući situaciju, pripadnici Iranske revolucionarne garde došli su do zaključka kako Armiji BiH hitno treba dostaviti odgovarajuće naoružanje. Iranci su tada počeli slati naoružanje za Armiju BiH preko aerodroma Zagreb, i to civilnim letovima, uprkos embargu na uvoz. Sve je to išlo glatko dok na jesen 1992. Amerikanci nisu zaustavili iranski avion na aerodromu u Zagrebu i otkrili velike količine oružja koje je bilo namijenjeno Armiji BiH.

​Američka obavještajna služba CIA procjenjuje da je samo od maja 1994. do januara 1996. preko Hrvatske u BiH dopremljeno oko 14.000 tona oružja vrijednog između 100 i 200 miliona dolara. Pošiljke koje su stizale osam puta mjesečno uglavnom su sadržavale pješadijsko naoružanje i municiju te velik broj ručnih raketnih bacača i protivtenkovskih raketa.

​Da su odnosi između Alije Izetbegovića i Iranaca bili na najvišem nivou do njegove smrti, potvrđuju i dokumenti CIA-e u kojima stoji da su Iranci predali Izetbegoviću najmanje 500 hiljada dolara u dvije torbe za pomoć kampanji Stranke demokratske akcije uoči izbora 1996.

Podaci o broju stranih islamskih boraca u grupi "El Mudžahid" variraju od 2000 do 5000 u zavisnosti od izvora. Veliki broj njih bio je iz Avganistana, Pakistana, Egipta, Indonezije, Iraka, Irana, Maroka, Saudijske Arabije, ali i SAD, Ruske Federacije (regije Dagestana, Čečenije), Turske...

​Oni su bili sastavni dio Armije BiH. S obzirom na njihovu brojnost, njihov uticaj u ratu bio je simboličan, ali s obzirom na njihovu brutalnost, svakako značajan.

​Brigadni general, komandant 3. korpusa Armije BiH Sakib Mahmuljin, optužen je za ratni zločin nad Srbima i osuđen je na 8 godina zatvora. U julu 1995. godine Armija BiH je započela bitku kod Vozuće, zauzevši dio teritorije prema Doboju. Prema izvorima, u toj operaciji je učestvovalo nekoliko stotina mudžahedina, koji su nakon pobjede mučili, kasapili i ritualno ubijali zarobljene srpske vojnike (oko 60).

​Mahmuljin se tada hvalio kako je dio glava ubijenih Srba poslao tadašnjem predsjedniku BiH Aliji Izetbegoviću, a ostatak u Iran.